Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ah ljudi moji evo me napokon.. Uhvatila sam malo vremena pa evo idem napisat koju riječ..Zapravo ja neznam što da kažem?!! Ako se pitate kako sam i što radim evo odgovora; U svakom slučaju dobro sam, sretna sam, pogotovo evo ovih zadnjih dana, nije da me ima nešto posebno veselit, ali zašto se nebi smijala kada je sve u najboljem redu, jel tako!? Eh a što radim? Svašta, svaki dan u školu i evo pokušavam sredit ocjene mada nije lako i više ću izludit, jedva čekam da dođu ljetni praznici,pa da se odmorim kako treba! Ljubav? E tu sam i prezadovoljna, sa svojim andjelom sam evo već godinu dana i jedan mjesec i to mi je do sada najljepše razdoblje..Volim ga i uživam u svakom trenutku uživam sa njim. Sad mi je maturant pa evo još danas smo bili zajedno u školi, a od sad ću sama (mislim bez njega) bit i u školi, a bit će mi i ružno što se sad moram sama u busu vozit kući iz škole (al šta se može). Neznam što da vam još kažem.. Kako ste mi vi? Čim se vi zabavljate? Znajte, iako nisam dugo pisala nisam vas zaboravila, i više neću obećavat da ću redovito pisat jer ja to nikako ne izvršavam.. Vojim vas...





HVALA TI..

Kada sam izgubljena u tami ,
ja znam da ću
u tvojim očima
svjetlo pronaći
da mi pute osvijetli.
I kada me strah slomi
i kad mi tlo
počne izmicati pod nogama,
kada sav moj svijet poludi,
ti dolaziš i u trenu
sve to promijeniš.
Uvijek si tu
dajući mi sve ono što imaš,
i ne umotavaš
stvarnost u snove ,
samo ju činiš mrvicu ljepšom.
I kada prijatelja zatrebam,
ti si opet tu, na mojoj strani.
Vjeruješ mi i
kroz tamu me vodiš,
pružaš mi ruke
kao štit od oluje,
i srce u koje se
mogu pouzdati.
Ti si taj netko
kome uvijek mogu dotrčati…

Hvala ti!

Shvatih, sve prolazi, ali mim ostaje zauvijek..

(Za dotične osobe: Ne znači vam ništa,no kad vam zatreba, kad vam zatreba osmjeh, ljepa riječ,zagrljaj ja ću već odlaziti svojoim putem, i kada zatražie moju ruku neću ko vi samo otići , već ću vam je pružiti,no ne zadugo,ispustit ću je čim vam bude bolje i otići zauvijek, tada ćete saznati koliko znači prijatelj..)

Inače, ja sam vam dobro, nedam se slomit, za te dotične ljude pretvorila sam svoje srce u kamen i neće me moć više povrijedit, za ostale Ostala sam uvijek ista!! Škola je onako osrednje, ljubav cvijeta neprestano (kako Markina naš kaže) i sve ostalo je super!! Ostavit ću komentare čim uhvatim još malo slobodnog vremena !! Volim vas,sve..

Neznači mi ovaj dan baš nešto,sve je ko i svaki drugi dan,i to to mi je tako uvijek i bilo,ovaj put trebalo bi bit bar malo ugodije,ali ni sad nije,unatoč svemu šetam naokolo ko neki zombi!! Nije da me ima nešto bacat u neku depresiju ili takva sranja,neg jednostavno nemam volje za ništa,nemam volje oko nikoga se trudit,želim samo da me svi ostave na miru,jer mi je došo takav dan,kad trebam tišinu..Naravno,ljudi to ne razumiju, svi žele vidjet osmjeh,čut me kako pjevušim ali nemogu se natjerat,kad nešto neide onda stvarno neide!! Na sasvim jednu drugu stranu osjećam se užasno,danas su me neki trenuci posjetili na prijateljstvo..Znam i znam da imam bar osoba koje su uvijek uz mene,ali na drugu stranu nemam nikoga. Od većine društva sam se odmakla,ne svojom krivnjom,dobro možda zapravo i je mojom ali to je malo kompliciranija situacija,a kod ovih ljudi s kojima trenutno provodim vrijeme jer nema drugog izlaza,kod njih se jednostavno ne uklapam,tu ne pripadam ma koliko glumila! Eh,da to vam jako boli i ne olakšava niti jednu situaciju!! Vjerojatno zbog toga što danas puno razmišljam o tome i jesam ovakva kakva jesam..Iz tih istih trnutaka danas shvatih da nemam nikoga.. (ne doslovno,no ja znam o čem pričam)

Već nekoliko dana krenem pisat post,krenem pa shvatim kako nemam niti malo inspiracije i odustanem, krenem sljedeći dan i opet ista stvar i tako sljedeći pa sljedeći.. Tako je i danas, ali znam da je ovo već predugo da ne pišem reko idem istipkati pokoju rečenicu! Iskreno,uopće više neznam o čem bi pisala,kako sam dugo bila izvan blogerskog svijeta,nestala je ona vječita inspiracija da sva raspoloženja kažem ovolikom broju ljudi koje zapravo ne poznam! Odvikla sam se takvog pisanja pa mi sad nekako čudno..Al što bi ja bez vas!!!! Ah tako, ne mogu reć da sam bila baš najbolje, nekako sva sam bila deprimirana,samo razmišljala,samo šutila,sva bila u svom svijetu i nisam točno znala čemu sve to,ipak mislim da sam to mogla primjenit PMSu!! Danas je fantastično,osjećam se,ma osjećam se jednostavno sretno..i neda mi se sjedit u kući,želim van,želim zabavu,želim skakat, da sva pozitiva uđe u mene ! Baš vrijeme tako prokleto brzo prolazi,i neznam kako stić sve što planiram, nikako ga malo umirit da pohvatam sve konce..Čitam svoj blog,arhivu svojih osjećaja,prije nekih pola sata i naletim na

Reć su samo: !! Kada dobijem neku inspiraciju,posebnu temu za post,javim vam se,jer ovo ne sliči na ništa..ma baš na ništa.. Ovo sunce tako predobro djeluje na mene..

Opaaaa pa vidi ko se vratio,vjerojatno će mnogi pomisliti! Da,da vratila sam se,želim se vratiti,vratila se želja, ma svejedno,uglavnom ja imam osjećaj i vjerujem da ću ponovno pisati ovaj čudnovati blog! Kao prvo i prvo,ovaj blog "lutkica13" više neće biti kao prije tužan/depresivan/plačljiv/napisan u samo najgorim situacijama već jedan veseo/klasičan/ispunjen životom.. Vjerujem! Ah,a možda me ponekad i uhvati koji krivi tren,ali to svi moraju razumjeti! Snagu mi je nekako vratio jedan san..Sanjala sam nedopuštenu osobu ali ipak u ljepim odnosima! U PRIJATELJSKIM! Bili smo tako zadovoljni,nasmijani,ali kao prijatelji,djelili smo i dobro i zlo,i to je ono najbitnije. Znam da je to ovako ne dopušteno,ali niko mi neće zabraniti i staviti prepreku prema onome što sam naumila! To me neakoko podiglo! Valja,samo jedno pozitivno razmišljanje. Vidite da je i samo to dovoljno da se osjećate bolje.. Mislim da ću redovito pisat,a i počinje još malo škola pa će mo to vjerojatno zezat,ali uglavnom očekujte moje postove, moje komentare! Ja sam veoma dobro,nije da se osjećam baš najbolje,ali to je zbog toga što previše spavam pok smo na praznicima,što po cijele dane ležim i ljenčarim,tek u veče idem van i onda dođem Bog zna kad kući,promjenit će to i vratit se u prijašnje stanje da vratim onu svoju snagu! Ali inače sretna sam,ponajviše zbog svog andjela! Dado VOJIM TE!! No dosta za sada,ostavit ću za u ubuduće!! Na kraju pozdravljam Sandru,Nelči,Matu,MiM,Marka,Vojno lice(vrati seee!!!!),Džasmin,haha i tako sve ostale... VOLI VAS "Ive" !

ZAPAMTI

Da, da, neka ovo izgleda kao neki novi početak, možda samo pisanja bloga, ili cjelokupnog mog življenja-neznam, uzmita to kako želite !! baš gledam kako sam dugo izdržala da sve svoje sumnje,želje,frustracije, ljutnje izbacim tu, baš tu, na jednoj nama naizgled običnoj interneckoj stranici koja zapravo nama blogerašima puno i previše znači!! Čak nisu ni dva mjeseca puna prošla. Ipak moj se život preokrenuo za 360°, i tu postajem svijesna za koliko kratko vrijeme sve može proći, i stvarno se okrenuti kao lopta! Zapravo, uz sve promjene,naši osjećaji ipak ostaju isti, mada sam ih ja bar donekle zanemarila, i ponosna sam jer i to je nešto , ali samo prvi korak! Pa da onda ovako ne trabunjam, i bezveze ne izbacujem te svoje pomješane nazovimo to osjećaje ja ću reći da nam je tako malo dovoljno da postanemo sretna! A onda napokon prelazim na stvar; Uf opet je bilo nedoumica i razmišljanja i tog nezaobilaznog kajanja, ali za to uopće nije bilo potrebe niti se ja ne želim kajati !Sada je uz mene osoba kojoj je stvarno stalo i kaja stvarno sve razumije! Ja još nisam ja, ja još ne vjerujem kako bi trebala vjerovati, ja još nisam sigurna, ali ipak vidim da je moguće,visim da je moguće donekle zaboraviti, bar prekriti sve uspomene i sva sjećanja, kod mene vrijedilo je bar pokušati! Više nisam sama i napokon sam zadovoljnai od te osobe najrađe se nebi ni odvajala! Zapravo ne mogu vjerovat da ti netko može tako prirast srcu a za tako kratko vrijeme! I sa zadovoljstvom mogu reće da tu osobu sve više i više volim..Previše je dobar, zapravo njega je nemoguće ne zavoliti!! Ipak još mi treba vremena, ipak još se sjetim.. A za to svoje sjećanje, kažem ; Za svaku grubu riječ ne ljuti se, svake naše gluposti sjeti se, sad kad je prošlo sve ti ne zaboravi me, samo zadnja želja, ako trebaš nekog nazovi me..
Samo još da kažem "gotovo ništa nije, trudit će se da se sve nastavi"- a šta to znači neka ostane za mene ! Kod mena vaš škola više nikako ne ide, umjesto da se trudim sada na kraju, ja kjige otvorila nisam, i stvarno neznam kako da se natjeram! Samo želim ić okolo,u grad i jedva čekam ti mogu uživat i zabavlja se !Užas!! Mislim da ću nastavit pisat, ali onako kad mi opet dođe želja, uopće si neću s tim razbijat glavu !Evo s tim ja završavam ovaj glupi, moj post koji uopće nema smisla, ali onako za mene ipak ima ! Ma zapravo uzmite to kako želite..

Možda se vratim.. i vjerojatno hoću..ali za sada niti mi se da niti imam vremena..
Znate, čitam vas i dalje... VOLIM VAS - Pusica..

Ah evo napokon pišem ! Malo sam vam bolje, al nije to još ono pravo, ipak boli kada se sjetim da možda više neće bit onako kako želim, možda više nikad neće bit moje ono što najviše volim, ono što mi najviše fali.. Užas !!
Da da, pjesma ide dalje.. "

Uf sve mi je koma, kažu svi da će sve doć na svoje, da vratiti će se on, da vratit će se sve na staro, al ja više ne vjerujem ! Bože me sačuvaj, ja više u ništa ne vjerujem ! Mislim da više nade nema, mada drugi misle drugačije. Ali, Nada je kurva..
Al neću više o njemu ! Nema Njega, pa.. živi se..



Sve češće se znam zabavit ! Onako pošteno ! Subote su mi sada napokon postale najboljim danom u tjednu ! Zaboravim na sve i živim život, mada je ponekad teško baš zbog toga što me ponekad iz kuta proganjaju jedne oči, a tim ja očima nemogu odolit ! U zadnje vrijeme se ispostavilo da izlazimo na isto mjesto! Ponekad to volim, al' ponekad boli..jako.. Eto, napkon uživam ! U školi je ajmo reć sve u redu, ocjene ufff polako slabe baš kada bi se trebale popravljat, al valja ću se izvuć ! Imamo problem, niko nas neće da vodi na ekskurziju ! Ti ljudi zbolja neznaju koliko to nama znači ! A tako bi htjela da odema ta tri dana, baš sa ovom ljudima, to bi nam bilo zadnje da smo zajedno pa da to u najboljem smislu iskoristimo, ali svi se ukrotili protiv nas, tako da će mo na kraju ići samo na jedan dan ! Tuga, jad, čemer !Nemam više šta za pisat..
Nego, za kraj da ne zaboravim puno, puno, najviše hvala Sani i Neli iliti skupa s njima još MiM što su ovih zadnjih dana bile/bili uz mene, u onim mojim najtežim trenucima.. Moji najdraži " Ive" vas najviše voli ! Podotove tebe seka !! I hvala onima koji me trpe iz dana u dan sa svojim jadikovanjem, i koji slušaju ono što uvjek ponavljam :

Eto trudit ću se da to više ne ponavljam ! odoh ja u život...I daj PUPSY javi se !! Pusa

...
umjesto da ti kažem zbogom nešto ću te
zamoliti, više nikom nemoj reći "volim te",
ti neznaš što znači voljeti..
...



Možda ovo sve i je suvišno, ali vjerujte mi ne mogu si pomoći ! Ovo boli, boli i previše..

Neznam šta da radim, samo mi je sve beznačajno, zbilja, šta da radim kad mi sve nema nikakvog smisla, nekako opet se vraćam na isto, kad te ugledam, zažmirim, stisnem zube i jedva nastavim dalje, sada mi je tvoj pogled postao hladnokrvan, nije to više onako ko nekada ! Neznam, možda se ti i trudiš da bude, ali nemože niko varati samog sebe..Zašto mi to radiš ? A vidiš da sve teže to podnosim i da sve teže sakrivam od tebe ono što zbilja osjećam !? Sve one ljepe riječi drudi dan jednostavno nestanu ? Opet si mi lagao ? Opet si mi dopustio da se razočaram u tebi..opet..Neznam zašto se tako ponašaš prema meni ! Tvoj pogled nije kao prije, tvoj pogled se pretvorio u nešto sasvim drugačije, sada me gledaš, gledaš kao da me mrziš, prezireš, kao da želiš da nestanem, da ti više ne smetam..Svako obraćanje meni, svaka tvoja riječ sada je postala kao da ti je to neka obveza, kao da tu ustvari nije stalo do toga, kao da bi rado to sve preskočio, samo kako bi me još više odaljio od sebe !! Ne, ti previše ponosan si, da bi priznao svoje osjećaje, da bi zbilja govorio istinu ! Ej mali, NEDOSTAJEŠ MI, trebam te, pregazi jednom barem svoj ponos.. I ja sam ga imala, ali je nestao, nestao je baš onda kada si me razočarao, kada sam ti sljepo vjerovala, a ti lagao.. I da ide mi, meni u životi ide, ali fali mi, fali mi ono malo ljubavi..



DA NISMO PREPONOSNI

Samo kad bi htio,
još bi znao,
još bi smio,
potrčati mi u zagrljaj
i moliti za oproštaj.

Jer, nitko za povratak nije
preumoran, preponosan,
jer nitko ne može sam do sreće,
a ni sreća nikog samog neće.

Samo kad bih htjela,
samo kad bih znala
da i ti patiš,
potrčala bih ti u zagrljaj
i molila te da se vratiš.

- Ne ne želim se sada ponovno žaliti, jer zadovoljna sam, baš svime, ali taj PONOS nas ubija.. PUSAAAA velika svima...